Muke po upisima ( za učenike osmih razreda)
Treći je mjesec, a već od nove godine svi te gnjave što ćeš upisati. Roditelji zabrinuto klimaju glavom kad se spomenu ocjene u sedmom i osmom razredu. Rođaci i susjedi imaju prijedloge i preporuke koja je škola za tebe najbolja. A ti? Imaš li uopće predodžbu što želiš, čime se želiš baviti u životu, osim zabave i druženja s prijateljima. Nisam baš sigurna da imaš volju o tome raspravljati.
Htio ne htio, taj dan se sve više približava. Ovih dana će iz srednjih škola dolaziti brošure, plakati, pa i osobe koje znaju više o zanimanjima i vrsti škole koju vam preporučuju. Neki od vas će ići na razgovor i testiranje kod psihologa ( njima će možda biti lakše jer će im stručnjak reći koje zanimanje je za njih najbolje) A onda…sve to je jako korisno ako su ti ocjene dovoljno dobre za željeno zanimanje ( tvoja želja ili želja roditelja). Možda ćeš se ovih dana sjetiti da si mogao imati bar četvorku iz matematike u sedmom razredu, a ne trojku kao što ih ima većina u razredu. Mogao si, mogao si. Kao da sad to nešto vrijedi. Sada si u osmom razredu, muke po upisima samo što nisu krenule, a tebi je tako lijepo u osmom razredu. Najstariji ste u školi, ekipa se baš složila i bilo bi lijepo da ostanete svi skupa i u srednjoj. Možda ti pada na pamet da upišeš istu školu kao i većina u razredu , važno je da smo zajedno i sve će biti u redu. Naravno, tu ideju ne smiješ niti reći roditeljima, jer će biti svega. Odlučiš, mudro ću šutjeti do petog mjeseca, a onda, kao slučajno, odabrati istu školu kao Josip, Vedran i ostali dio ekipe.
Kreće bombardiranje informacijama, upute kako ući u aplikaciju za upise, roditeljski sastanci, razgovori za ručkom, pa onda opet za večerom. Što uopće znači tehničar za mehatroniku, tehničar za računalstvo i slično. Mama naglašava da biraš samo škole koje su nam blizu, putovanje u udaljeni grad ne dolazi u obzir ( a baš si mislio otići u Zagreb u neku školu- koja god to bila). Razrednici se trude pojasniti vam osnovne pojmove vezane za upis. Aplikacija je jednostavna, teže su igre u kojima ste već odavno profesionalci. Najteže od svega je donijeti pravu odluku. Imaš samo četrnaest godina i do sada su većinu važnih odluka donosili roditelji. Sada, odjednom, svi očekuju da budeš dovoljno odrastao, dovoljno zreo da doneseš odluku u kojem smjeru će ići tvoj život. To je jako važno, ponekad presudno za sve ono što dolazi kasnije: posao, obitelj, mjesto stanovanja. Predaleko? E da, to se zove odgovorno odlučivanje, biti siguran da upravo to želiš.
Za utjehu, mnogi odrasli i danas prolaze muke po nečemu kao što ti prolaziš muke po upisima. Sve to je život. Svemu tome ćemo se možda zajedno smijati kada prođe, a ti budeš ponosan srednjoškolac, kakvu god odluku donio. I još jedna utjeha. Ispred tebe je još puno godina učenja i rada. Imaš vremena i promijeniti svoju odluku ako škola koju odabereš ne ispuni tvoja očekivanja. O tome ćemo razgovarati kasnije.
Poslušaj sve što ti imaju reći oni koji znaju više o nekoj školi, pregledaj svoje ocjene, potrudi se poboljšati bar jedan dio, uvaži mišljenje roditelja, prijatelja, svih dobronamjernih ljudi, ali….odluka mora biti tvoja.
Mira Linjaković, prof. savjetnik
Stručna suradnica pedagoginja u Elektrotehničkoj i ekonomskoj školi Nova Gradiška
Za sva pitanja na koja nemaš odgovor, pitaj pedagoginju, čekam te.
Muke po upisima ( za roditelje učenika osmih razreda)
U vremenu kad više nismo sigurni ni oko svojih životnih odluka, na pleća vaše djece dolazi veliki teret i ozbiljne odluke. Do jučer ste im birali odjeću, išli s njima kada su kupovali tenisice. A sada, pitate ih koju školu žele upisati. Kada su to oni preko noći postali odrasli? Koje su manje značajne odluke prethodile ovom pitanju? To svatko od vas najbolje zna. Kako god bilo, važna odluka je tu, pred vratima. Nije problem pronaći hrpu informacija o svakoj školi, ( bar danas imamo google, a google sve zna) veći problem je prevesti te informacije u odluku. Znamo da za svaku odluku treba vremena, znamo da se uvijek informiramo prije važne odluke. Sada to sve treba poučiti i vaše dijete ( još malo pa odraslu osobu). Treba razumjeti da im je to sve apstraktno i čini se jako daleko. U glavi četrnaestogodišnjaka, šesti mjesec je daleka budućnost.
Najveća zamka u koju možemo lako upasti je da preuzmemo stvar u svoje ruke i sami odaberemo školu, a naš „junior“ to samo upiše u aplikaciju. Sad već vrtite glavom i mislite:“ To nisam ja, ja sam moderan roditelj, dozvoljavam svom djetetu da misli svojom glavom“. Drago mi je da je tako.
Druga zamka je i druga krajnost: „Umivam ruke od svega, to je tvoja odluka, kako napraviš tako će ti biti u životu“. Opet vrtite glavom. Ne ide to tako. Tko zna što će“ uklikati“ u aplikaciju, možda će otići na školovanje u Pulu, Zagreb, Varaždin. To ne želite ili im ne možete priuštiti. I tu je opet pitanje odvajanja od kuće onih koje ste do jučer držali pod staklenim zvonom. Ne , ne i ne.
Teško je postići ravnotežu jer se u cijelu muku još uplete neka vaša davna želja da završite baš tu školu i postanete liječnik, pravnik i tome slično, a nije bilo mogućnosti, upornosti ili nešto treće. O tome ste sigurno pričali sa vašim sinom ili kćerkom. Na kraju dana zaključite, ići će u gimnaziju ili bar u neku četverogodišnju školu. Mora studirati kad ja već nisam.
Sutra je novi dan i novi krug pregovora, analiza ocjena, treptanje očima od strane vašeg sina ili kćerke. Kao slučajno, dobije taj dan neku jadnu dvojku iz matematike, a znamo da je matematika bitna, boduje se za upis. Kreće salva prigovora, uputa, spominju se instrukcije. Naše želje za upisom u gimnaziju ili četverogodišnju strukovnu počinju se lagano topiti. Nadamo se još da će popraviti ocjene do Uskrsa. Još ima nade, još bi mogao upisati neku kvalitetnu školu.
Već danima je napeto između vas i njih. Vi se ljutita na njega ili nju zbog ocjena, on na vas jer ga stalno gnjavite i pitate kada, kada, kada.
I što sada. Kako okončati ovu sagu koja se zove muka po upisima. Teško, ali ja ne sumnjam u vas, proći ćete vi to. Upisat ćete ga u srednju i pri tome čuti što vam vaše dijete kaže. Biti realni pri pogledu na njegove ocjene, biti svjesni njegovih radnih navika kroz ovih osam godina. Uzeti u obzir i zanimanja koja vi ne biste upisali. I pri tom očuvajte odnos sa vašim djetetom. Trebat ćete jedni druge još dugo i šteta bi bila da se vaš odnos pretvori u prigovaranje, prijekorne poglede i šutnju. To niste vi, sjetite se početka ove priče, vi ste moderan roditelj koji dozvoljava i potiče svoje dijete da misli svojom glavom.
Mira Linjaković, prof.savjetnik
Stručna suradnica pedagoginja u Elektrotehničkoj i ekonomskoj školi Nova Gradiška
Za sva pitanja na koja nemate odgovor, pitajte pedagoginju, čekam vas.