Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija kojom se u periodu od 15. listopada do 15. studenog slavi pisana riječ i čitanje. Stoga u tom razdoblju knjižnice, pa tako i školske knjižnice, organiziraju posebne programe posvećene knjizi. Ovogodišnja manifestacija ima naglasak na pripovijedanju i provodi se pod motom „Pričaj mi…“
I naša se školska knjižnica pridružila ovoj manifestaciji s nekoliko aktivnosti. U holu škole postavljen je pano posvećen Ivani Brlić-Mažuranić, hrvatskom „Andersenu“, povodom obilježavanja 150. godišnjice njenog rođenja. Učenici Elena i Juraj iz 2. K razreda sudjelovali su u Čitateljskom maratonu koji povodom Mjeseca hrvatske knjige organizira Hrvatsko čitateljsko društvo. Učenici trećih razreda sudjelovali su na radionicama u školskoj knjižnici u kojima su pokazali svoju kreativnost u pisanju kratkih priča. Priče su imale slobodnu temu, ali su morale imati točno sto riječi te obavezno uvrštene dogovorene tri riječi. U nastavku možete pročitati nekoliko uradaka naših trećaša.
„Inspektor Caban bio je u svojem uredu kada je primio hitan poziv. U parku je pronađena jedna velika lopta koja se neprestano motala bez ikakvog razloga. Caban je odmah krenuo na mjesto događaja. Tamo je vidio ogromnu loptu kako se kotrlja niz brdo. Nije mogao vjerovati svojim očima, lopta je bila ukrašena tajanstvenim simbolima koje je prepoznao iz jako starih slučajeva. Dok je pokušavao dešifrirati simbole, shvatio je da je na tragu nečeg velikog. Ovo je bio ključ koji je tražio godinama, sjeo je u automobil i zaputio se do Darduina. Sada je samo trebao otkriti tko stoji iza svega.“
Petar Ruškan, 3. G
„Jednog dana igrao sam košarku s prijateljima u parku. Park se nalazio u lošijem području grada. Odjednom smo začuli zvuk policijske sirene što nam nije bilo neobično. Nastavili smo se igrati, ali se zvuk i dalje čuo. Nakon nekog vremena vidjeli smo čovjeka koji je izgledao kao iz filma. Bježao je policiji i preskakao ograde u kostimu čarobnjaka. Izvadio je veliku kartu, brzu ju pogledao te ju je smotao natrag u džep. Uletio nam je na teren, uzeo loptu, jedan put šutnuo te bacio prema košu s pola terena i pogodio koš. Gledali smo u čudu dok se potjera nastavila.“
David Matijašević, 3. G
„Ja sam Tintor Kolapsović. Živim u Rešetarima i želim vam ispričati priču o iskustvu koje sam doživio kad sam tanjurao njivu svojim crvenim traktorom i crvenom tanjuračom. Bilo je to prije mjesec dana, radio sam i onda sam odjedanput vidio svemirski brod koji je bio spustio na zemlju robota sličnog terminatoru koji je bio vrlo nosat. U sekundi se zaletio u mom smjeru i svojim nosom, koji je oštar kao britva, probušio sve moje gume. Nije me primijetio jer sam se sakrio u kabinu svojeg traktora. Zadnji put sam vidio tog robota kad se vraćao natrag u svoj svemirski brod.“
Alen Murić, 3. F
„Diler je, ljut, pitao Igora gdje je dug od prošlog mjeseca. Igor, pogleda ga zbunjeno, pa odgovori: “Nisam nabavio lovu, samo sam vidio dinosaure. Pričali su mi priču o kraju svijeta.” Diler podiže obrvu, a Igor nastavlja: “Otad kad sam počeo pušiti, stvarno se osjećam nekako… autistično. Kao da moj mozak nije u potpunosti tu.” Diler nije rekao ništa o nuspojavama svog čarobnog praška, koji djeluje na THC receptore i smanjuje kapacitet prefrontalnog korteksa. Nakon nekoliko dana, Igor sanja iste dinosaure koji uništavaju sve oko sebe, a onda shvati da je prah ostavio dublje posljedice nego što je ikada mislio.“
Hrvoje Galetić, 3. E
